Kad je grupa istraživača stigla u udaljenu sjevernu šumu, nitko od njih nije očekivao da će vidjeti nešto slično. Na satelitskim snimkama, objekt se činio jednostavno kao velika, nepravilno oblikovana ledena formacija. Ali kad su znanstvenici stigli na mjesto, postalo je jasno: skriven ispod debelog leda bio je masivni zrakoplov, potpuno uronjen u drevni permafrost, kao da je namjerno zamrznut ili kao posljedica neke nezamislive katastrofe.
Trup zrakoplova izgledao je prevelik da bi bio tipičan putnički zrakoplov. Njegov oblik, proporcije i kutovi nagovještavali su da bi se moglo raditi o eksperimentalnom ili vojnom modelu, koji nikada nije javno objavljen. Na vanjskim pločama nije bilo identifikacijskih oznaka – ni serijskih brojeva, ni državnih amblema, ni tragova oznaka.
Iskapanje je trajalo nekoliko dana: led je bio gust i višeslojan, kao da je objekt tamo bio stotinama godina, a ne desetljećima. Međutim, kad su znanstvenici konačno stigli do jednog od ulaza i otvorili ga, otkrili su nešto unutra što je sve ušutkalo.
Prvo što ih je šokiralo bilo je savršeno stanje unutrašnjosti. Sjedala, ploče, čak i rukohvati izgledali su kao da je avion tek nedavno bio u upotrebi. Nije bilo znakova poplave ili starosti – kao da je unutra djelovao neki nepoznati mehanizam očuvanja.
Ali glavno otkriće čekalo ih je dalje.
Unutra su sjedili ljudi. Ili stvorenja koja su jako sličila ljudima. Bili su vezani, u prirodnim pozama, kao da samo čekaju slijetanje. Međutim, njihova koža izgledala je neobično glatka i blijeda, a izrazi lica čudno mirni. Istraživači su kod nekih primijetili anomalne detalje: ujednačenu duljinu kose, gotovo potpuni nedostatak individualnih crta lica i neobično glatke crte lica.

Najupečatljiviji je bio nedostatak ikakvih znakova raspadanja. Temperatura unutra trebala je uništiti tkivo, ali tijela su izgledala kao da su u stanju dubokog sna.
Kada su znanstvenici stigli do kokpita, pronašli su instrumente koji nisu bili samo netaknuti – neki od indikatora reagirali su na vanjsko svjetlo i kretanje, iako je zrakoplov bio potpuno bez struje. Činilo se da je sustav u avionu još uvijek “živ”, spreman za aktiviranje pod određenim uvjetima.
U teretnom prostoru ležalo je nekoliko velikih kontejnera nepoznate namjene. Kroz male prozirne ploče mogle su se vidjeti siluete – nejasne, ali očito ne ljudske. Kao da je avion prevozio nešto što je trebalo ostati tajna.
Nijedan znanstvenik nije mogao dati konačno objašnjenje što se dogodilo. Je li to bio eksperimentalni let koji je nestao prije mnogo godina? Transport s nepoznatom tehnologijom? Tragovi neovlaštenog rukovanja koji se nisu uklapali u ljudsku povijest?
Činjenica je ostala: avion zamrznut u srcu tajge nije mogao tamo završiti slučajno.
I što god bilo unutra, bilo je previše dobro očuvano… kao da se netko ili nešto planiralo vratiti po to.