Zanimljivo znati
— Marina… što si upravo pronašla? Nada je pokušala maknuti moju ruku s očiju. Nisam joj još dopustila. Ne zato što sam je željela zaštititi od istine zauvijek.
— Bio je o Nininom sinu. Nekoliko sekundi samo sam gledala majku. Nisam razumjela. Ili možda nisam htjela. — O čemu govoriš? Majka je pogledala preko mog ramena
— Oni ne znaju za sef. Pogledala sam mali ključ na očevu dlanu. Bio je hladan. Jednostavan. Bez oznake banke. Samo broj. — Kakav sef? Otac je pogledao
— Tko je čovjek iz crvenog automobila? Tomislav nije odgovorio. Samo je gledao crtež u mojoj ruci. — Ana, vrati to. — Zašto? — Jer ne znaš što
— Dokaz da vam ja nikada nisam ukrao ništa. Gledala sam fotografiju toliko dugo da mi je Leon morao uzeti crnu kutiju iz ruku prije nego što mi
— Zaustavi snimku. Voditelj osiguranja odmah je pritisnuo tipku. Slika se zamrznula. Na ekranu je Ema držala rukav podignut samo nekoliko centimetara. Na unutarnjoj strani njezine podlaktice vidio
— Ali ja jesam. Prema onome što mi je Ivana kasnije ispričala, nakon tih Mijinih riječi nitko u dvorani nije znao što napraviti. Ni matičarka. Ni moja majka.
— Dovoljno da sutra sve izgube. S druge strane nastala je tišina. Zatim je muškarac rekao: — Pošalji mi dokumente. — Ne preko ovog telefona. — Onda znaš
— Više nego što vam je ikada rekao. Gledala sam liječnika nekoliko sekundi, pokušavajući razumjeti tu rečenicu. Nisam uspjela. — Što to znači? Doktor Kovač pogledao je prema
— Ljudi koji će vam objasniti čija je ovo kuća. Nakon tih riječi u blagovaonici je nastala tišina. Kristina je nekoliko trenutaka gledala mene, pa odvjetnika. Onda se