Zanimljivo znati
Marina nije odgovorila. Luka ju je gledao kao da ju prvi put vidi kao osobu koja ima život prije njegova rođenja. Ne samo kao majku. Kao nekoga tko
Petra je još stajala na vratima. Nije gledala mladu ženu. Nije gledala ni Stjepana. Gledala je samo ključ. — Ivan ga je dao mom ocu — ponovila je.
Viktor nije odmah pogledao Damira. Prvo je pogledao sina. Leonova ruka još je bila ispružena prema čovjeku kojega je cijelog života zvao stricem. — Što si rekao? Dječak
Luka nije odgovorio. To je bilo dovoljno. Klara se okrenula prema njemu tako brzo da joj je kosa preletjela preko ramena. — Kakav ključ? Luka je samo gledao
Marko nije odgovorio. Gledao je dječaka na fotografiji toliko dugo da je Lea pomislila da je nije čuo. Crveni drveni autić bio je malen detalj. Drugome možda potpuno
Carol je mahala papirima kao da će se, bude li dovoljno ljuta, njihov sadržaj promijeniti. — Ovo je prijevara! Nitko nije govorio. More iza nas bilo je gotovo
Filip je prvi shvatio što držim u ruci. Ne Lara. Ne Ana. Moj sin. Gledao je malu crnu memorijsku karticu kao da sam upravo izvukao oružje. — Tata…
Helena nije odmah završila rečenicu. Ruka joj je još bila na otvorenoj ladici. Tomislav je gledao drugu fotografiju koja se nalazila unutra. Gotovo ista. Iste dvije djevojčice. Ista
Aurora empezó a respirar demasiado rápido. —¿Qué ha dicho? preguntó Clara. La anciana no contestó. Seguía mirando la fotografía. —Ha dicho que el fuego todavía no había empezado.
Nisam odmah razumjela Noahove riječi. — Moj bivši muž? Caleb je spustio pogled. — Da. — Thomas? Kimnuo je. Odjednom sam se osjećala kao da se pod ispod