Otpustili su je jer je spasila djevojčicu u restoranu… a sljedećeg jutra njezin bogati otac pokucao joj je na vrata s ponudom koju nije očekivala
„Ako je opet vidim da se guši, opet ću napustiti stolove.“
Ema je to rekla šefu samo nekoliko minuta nakon što je spasila šestogodišnju djevojčicu usred luksuznog restorana u Zagrebu.
Malena Lara odjednom je obje ruke stavila na vrat.
Njezin otac ustao je u panici.
Ema nije čekala.
Bacila je poslužavnik, prišla djevojčici i primijenila postupak koji je učila na obuci.
Nekoliko sekundi poslije komadić hrane ispao je iz Larinih usta.
Djevojčica je ponovno udahnula.
Uhvatila Emu za ruku.
I nije ju htjela pustiti.
Ali vlasnika restorana nije zanimalo što je upravo spasila dijete.
— Napustila si druge stolove. Napravila si kaos pred gostima.
Ema ga je gledala u nevjerici.
— Dijete se gušilo.
— Od večeras više ne radiš ovdje.
Nije molila.
Nije se ispričavala.
Uzela je uniformu i posljednji autobus do malog podstanarskog stana.
Kod kuće je ponovno brojila novac.
Stanovanje.
Račun za struju.
Lijekovi za baku.
Nije imala dovoljno ni za sve do kraja tjedna.
Ujutro ju je probudilo zvono.
Pred vratima je stajao muškarac iz restorana.
Larin otac.
Uz njega djevojčica.
Lara je odmah potrčala prema Emi.
— Ti si me spasila.
Ema je zbunjeno pogledala muškarca.
On joj je pružio posjetnicu.
— Saznao sam da ste dobili otkaz zbog moje kćeri.
Ema je odmah rekla:
— Ako ste došli s novcem, ne treba.
Muškarac je spustio ruku.
— Nisam vam došao dati novac.
Zatim je pogledao Laru.
— Trebam nekoga kome mogu vjerovati uz nju.
Ema se ukočila.
— Što želite reći?
— Želim vam ponuditi posao.
Lara je tada tiho dodala:
— Molim te, reci da.
Ali Ema još nije znala da Mauricio nije tražio samo osobu koja će čuvati njegovu kćer.
Tražio je nekoga tko će otkriti zašto se Lara posljednjih mjeseci toliko bojala ostati sama u vlastitoj kući.
