Spasio je ranjenog vuka… ali ono što je zvijer učinila sljedećeg dana šokiralo je Leona!

Kasno navečer, kada je sunce već zašlo iza borova, Leon se vraćao kući šumskom stazom. Vjetar je šuštao granama, a tišina je bila toliko gusta kao da sama priroda zadržava dah. Odjednom je začuo promuklo, jedva čujno cviljenje.

Zaustavio se.

Ranjeni vuk ležao je blizu srušenog stabla, veliko s gustim sivim krznom. U blizini, sklupčano uz njega, drhtalo je malo vučje mladunče. Snijeg oko njega bio je posut kapljicama krvi. Vuk je podigao glavu, susreo se s Leonovim pogledom – i nije zarežao. Samo je teško disao, kao da pokušava nešto važno priopćiti.

Leon je shvatio: životinja je bila zarobljena. Okrutna metalna kuka zarila se u njegovu šapu, kidajući meso.

Unatoč strahu, pažljivo se približio i progovorio tihim glasom, kako ne bi uplašio ni odraslog vuka ni mladunče. Ruke su mu se tresle, ali uspio je otkopčati zamku i osloboditi životinju. Vuk nije pobjegao – samo je Leona slabo gurnuo njuškom, kao u znak zahvalnosti.

Leon im je čak ostavio i nešto hrane: komad kruha, malo suhog mesa. Polako se udaljio, pazeći da su životinje žive.

Bio je siguran da ih više nikada neće vidjeti.

Ali prevario se.

Sljedećeg dana dogodilo se nešto što je Leona oblilo hladnim znojem.

Jutro je počelo čudno. Ptice, inače bučne, bile su tihe. Pas u selu neprestano je lajao, kao da nešto upozorava. Kad je Leon stigao do šume, primijetio je neobične tragove u snijegu – velike šape odraslog vuka i male otiske šapa mladunčeta vuka u blizini.

Tragovi su vodili ravno… do njegove kuće.

Leon se ukočio.

Na trijemu, u gustoj jutarnjoj izmaglici, stajala su ista dva vuka. Odrasli više nije izgledao slabo – naprotiv, bio je veličanstven i snažan. Mladunče vuka sjedilo je u blizini, gledajući Leona ogromnim jantarnim očima.

Ali najčudnija stvar bila je odmah pored njih: nešto je pažljivo postavljeno na snijeg, što su mu vukovi, čini se, donijeli. Poput dara. Ili upozorenja.

Odrasli vuk ispustio je kratak zavijajući zvuk – tup, razvučen, kao da poziva na pažnju. Zatim se okrenuo, dodirnuo nosom vučića i nestao u šumi.

Vučić je posljednji put pogledao Leona – a zatim je i on nestao među borovima.