Dogodilo se to u malom selu gdje se ljeti obično nije događalo ništa zanimljivo. Vrućina, tišina, lijeni razgovori u blizini trgovina – to je bilo sve lokalno zbivanje. Ali jednog dana netko je rekao nešto što je promijenilo cijeli dan:
— Idemo se utrkivati!
— Na čemu?
— Na svinjama!
U početku su se smijali. Ali što su se više smijali, ideja je više postajala sve prisutna. U roku od sat vremena, cijelo selo je znalo: večeras će biti utrka svinja. I krenulo je. Pripreme su bile gore nego za miting. Netko je donio jarke vrpce kako bi razlikovao “sportaše”. Netko je počeo izrađivati improvizirana sedla od starih vreća, iako nijedna svinja nije planirala ništa nositi. Djeca su kredom crtala startnu liniju, a odrasli su se prepirali čija je svinja “najaerodinamičnija”. Svinje, potpuno nesvjesne razmjera događaja, veselo su kopale po blatu.
Kad su se svi okupili na staroj čistini, postalo je jasno: nema povratka. Sedam sudionika s obitelji svinja stajalo je na startnoj liniji.
Polovica sela bila je na tribinama. Smijeh, iščekivanje, uzbuđenje. I onda je uslijedio signal. Start koji je postao legendaran.
Netko je viknuo:
— Guuu… Jedan sudionik je trčao uz bok, moleći svoju svinju da se barem okrene od vrta. Drugi je pokušao namamiti svoju naprijed krekerima. Treći je potpuno izgubio svoju u grmlju. Gledati ovo bilo je zabavnije od bilo kojeg profesionalnog relija. Ali glavna stvar je tek trebala doći.
Pjegava svinja je nastavila samouvjereno voditi. Prešla je pola udaljenosti, dižući oblake prašine. Ali u posljednjem trenutku, blizu cilja, pažnju joj je omesti… lubenica. Velika, zrela, sočna lubenica koju je netko nepažnjom ostavio blizu ruba polja.
Svinja se ukočila u mjestu, pogledala cilj… zatim lubenicu… i izbor je bio očit. Okrenula se i pojurila prema lubenici, sretno je počevši proždirati. Gomila je prasnula u smijeh.
I onda se dogodilo najneočekivanije: dok je pjegava svinja uživala u lubenici, druga, najlijenija na startu – velika ružičasta – odjednom je ubrzala. Hodala je mirno, ali samouvjereno, neometana hranom ili vičući. Njezin vlasnik nije ni shvatio da sudjeluje dok nije vidio…
Prva je prešla ciljnu liniju. Gomila je pljeskala, zviždala i navijala. Pobjednica je važno frknula, kao da je oduvijek znala da će se ovako završiti. Pjegava svinja nastavila je jesti svoju lubenicu, savršeno zadovoljna životom. Ostali sudionici su je konačno sustigli i počeli kopati po ostacima. Utrka je bila gotova, ali raspoloženje je bilo kao da je cijelo selo osvojilo praznik.
Kasnije su seljani odlučili: ovo će postati tradicija. Svake godine, utrka svinja.
Neka nikada ne trče ravno. Neka se utrka pretvori u kaos. Neka oni koji završe budu krivi.
Ali smijeh, radost i osjećaj da život može biti malo lud svaki su put zajamčeni.
