Chang i Eng Bunker su poznati sijamski blizanci rođeni 1811. u Siamu, od kineskog oca i malajske majke.
Godine 1829. braća su prihvatila ponudu britanskog vlasnika cirkusa Roberta Huntera da gostuju s njegovim cirkusom. Predstava je bila ogroman uspjeh, a Bunkeri su obišli pola svijeta. Kada je Hunterov ugovor istekao 1839., preselili su se u Sjedinjene Države, u Sjevernu Karolinu, gdje su potpisali novi ugovor s P. T. Barnumom.
Nakon nekog vremena, braća su se umorila od stalnog nastupa. Do tada su uštedjeli nešto novca i odlučili se nastaniti u Wilkesboru u Sjevernoj Karolini. Tamo su stekli zemlju, robove i počeli se baviti poljoprivredom. Svoju plantažu su jednostavno nazvali “Bunker”. Želeći živjeti kao obični ljudi, 1843. Chang i Eng su se vjenčali s dvije sestre, Adelaide i Sarah Yates. Adelaide je postala Changova supruga, a Sarah Engova. Pričalo se da je njihova zajednička spavaća soba u Traphillu bila opremljena jednim velikim krevetom za četiri osobe. Uskoro su obje žene postale majke: svaka je rodila kćer, a godinu dana kasnije još jedno dijete. Kasnije su se obitelji preselile u prostraniju kuću u Mount Airyju.
Živjeti zajedno kao četvero odraslih pod jednim krovom nije bilo lako – često su se javljali sukobi između sestara i braće. Chang je imao vatrenu narav i volio je piti; Eng, s druge strane, nije mogao podnijeti alkohol, ali je bio strastven prema pokeru. Na kraju su razvili neobičan, ali jedinstven dogovor: braća su podijelila kućanstvo na dva dijela i živjela naizmjenično – tri dana s jednom obitelji i tri dana s drugom. U dane kada je jedan od njih bio u kući brata, potpuno se pridržavao pravila “domaćina”. Obitelj je brzo rasla: Chang i Eng imali su ukupno 21 dijete – 10 s Changovom suprugom i 11 s Engovom suprugom.
Nakon Građanskog rata, kada su Bunkeri izgubili većinu svog bogatstva, bili su prisiljeni vratiti se u industriju zabave – obitelji je trebao novac. Ali više nisu uživali u svojoj bivšoj slavi: godine su ih sustizale, a javnost je izgubila interes. Posljednje godine života proveli su u stalnim prepirkama, a Chang je bio posebno nagao. U očaju, braća su zamolila kirurge da ih razdvoje, ali liječnici su to odbili – rizik operacije bio je previsok. Današnja medicina mogla je izvesti razdvajanje bez većih poteškoća, ali u 19. stoljeću to je bilo nemoguće.
Godine 1874. Chang je obolio od upale pluća i umro u dobi od 63 godine. Eng, koji je do tada bio dobrog zdravlja, umro je nekoliko sati nakon brata. Njihovo spojeno tkivo jetre, konzervirano u alkoholu, još uvijek je izloženo u Muzeju medicinske povijesti u Philadelphiji. Priča o ovoj braći dovela je do izraza “sijamski blizanci”.
