Kasna večer u privatnoj klinici beskrajno se odužila. Kiša je udarala o staklo, a dr. Edgarson je upravo htio zatvoriti vrata kad su se ona otvorila. Na vratima je stajao muškarac u tamnom kabanici, mokar do kože, sivog lica i očiju ispunjenih nečim nemirnim.
„Oprostite…“ promuklo je promuklo rekao, sjedajući na stolicu. „Boli me gutati… i mislim da se nešto… miče.“
Liječnik je automatski upalio stolnu lampu.
„Miče se?“ upitao je s blagim osmijehom, pokušavajući sakriti umor. „Možda je to samo upala. Otvorite usta, pogledat ćemo.“
Pacijent je poslušno sagnuo glavu. Svjetlost svjetiljke klizila je po unutrašnjosti njegovih usta. I u tom trenutku, liječnik je primijetio čudnu sjenu – kao da se tanka linija pomaknula negdje između njegovih krajnika. Namrštio se, prišao bliže i zaškiljio.
I odjednom… ponovno se pomaknula. Točno pred njegovim očima, tanka siva nit, poput žive vene, iskliznula je iz nabora sluznice i nestala duboko u grlu. Edgarson se instinktivno trgnuo, ispustivši instrument. Srce mu je lupalo negdje u grlu.
“Osjećaš… osjećaš li?” upitao je, ali pacijent nije odgovorio.
Samo je tiho zastenjao, držeći se za vrat. Koža na grlu mu se tresla, kao da se nešto miče ispod nje. Užasnut, liječnik je pojurio do ormarića, zgrabio endoskop i usmjerio kameru prema pacijentovim ustima. Iz zvučnika se začuo čudan, vlažan pucketavi zvuk. Slika se pojavila na ekranu – mutna, crvena, pulsirajuća.
I odjednom je nešto živo bljesnulo preko okvira – tanki, prozirni pipci, migoljili su se kao da reagiraju na svjetlost. Kretali su se brzo, kao da su svjesni njihove prisutnosti. Edgarson je vrisnuo i istrgnuo instrument, udarajući o zid. Pacijentovo disanje bilo je isprekidano, a zatim se odjednom smirio. Na njegovim se usnama pojavio čudan, slab osmijeh.
„Ne želi da gledate, doktore“, rekao je promuklo. „Već je ovdje.“
Svjetlo u ordinaciji zatreperilo je. Doktor je napravio korak unatrag, osjećajući kako mu se jeza diže u grlu. A kad je ponovno podigao pogled, pacijent ga je već gledao otvorenih usta, iz kojih se polako izvijala ista siva nit, migoljeći se kao da je živa.
