Dogodilo se to rano jednog jutra uz obalu Nove Škotske. Lokalni ribari, navikli na tišinu i odmjereni ritam mora, zaustavili su se prvi put nakon godina, ne vjerujući svojim očima.
More je bilo mirno. Bez vjetra, bez valova. Ali odjednom, točno u središtu zaljeva, voda je počela ključati – kao da je netko uključio divovski kotao ispod površine. Mjehurići zraka dizali su se nevjerojatnom brzinom, a površina se uzburkala poput vulkanskog otvora.
“Nešto je živo dolje”, viknuo je jedan od ribara, zgrabivši dalekozor. “Kreće se!”
Nekoliko sekundi kasnije, nešto okruglo, ogromno i čudno glatko izronilo je iz vode. Sunčeve zrake odbijale su se od njegove površine, stvarajući efekt divovskog oka koje se otvara u zaljevu.
Ribari nisu mogli razumjeti što vide. Neki su mislili da je to nova vrsta podmornice. Drugi su mislili da je to dio starog broda ili znanstvene opreme. Ali nijedna poznata vrsta opreme nije imala takav oblik.
Mrlja na vodi se povećavala i ubrzo je postalo jasno da to nije samo mjehurić ili plutajući otpad. Površina objekta bila je glatka, prozirna, poput stakla, ali nije u potpunosti reflektirala svjetlost. Činilo se kao da se kreće unutra.
Jedan svjedok snimio je cijelu scenu svojim telefonom. Snimka prikazuje “oko” kako naizgled prati brodove, polako se okrećući, poput živog bića. A onda – u trenutku – površina se ponovno zapjenila, a objekt je nestao, ostavljajući za sobom samo toplu, jedva vruću vodu.
Sljedećeg dana područje je bilo ograđeno. Stigla je vojska. Voda u zaljevu bila je abnormalno topla, a instrumenti su zabilježili jake fluktuacije magnetskog polja.
Kada su novinari pokušali postaviti pitanja, dužnosnici obalne straže kratko su odgovorili:
“Nema prijetnji. To je prirodni fenomen.”
Ali lokalni ribari sigurni su da priroda s tim nema nikakve veze.
Od tada, svake noći, netko vidi slabašan plavi sjaj na horizontu. Bljesne točno jednu sekundu – i nestaje, kao da ocean još uvijek treperi svojim divovskim okom.
