Veronika je ostala stajati na pragu. Kiša joj je klizila niz tamni kaput, ali nije izgledala kao žena koja je upravo stigla iz oluje. Izgledala je kao da
Viktor nije skidao pogled s Ane. Liječnik mu je govorio da miruje. Medicinska sestra pokušavala je provjeriti njegove zjenice. Monitori su se oglašavali oko njega. Ali on kao
Lorena je prva spustila pogled. Samo na trenutak. Ali Ivana je to primijetila. I Damir također. U svečanoj dvorani nitko se više nije pomicao. Filip je stajao između
Fotografija je zadrhtala u Viktorovoj ruci. Nije mogao odvojiti pogled od djevojčice s lijeve strane. Bila je mršava, kratko ošišana i odjevena u preveliku sivu vestu. Ali oči
Računalo je ponovno glasno zapiskalo. Recepcionarka je instinktivno maknula ruke s tipkovnice. Na zaslonu su se jedna za drugom počele pojavljivati poruke o pogreškama. Nitko nije razumio što
Lucía je te noći dugo ostala budna. Nije razmišljala o Ximeni. Nije razmišljala ni o Brunu. Razmišljala je o Raúlu. O čovjeku koji je šesnaest godina sjedio s
Mariana je sljedećeg jutra otvorila oči u 6:12. Nije se odmah pomaknula. Nekoliko sekundi gledala je strop luksuzne sobe i pokušavala se prisjetiti gdje je. Zatim je začula
Marta je nekoliko minuta nepomično sjedila u automobilu. Motor nije bio upaljen. Prozori su se polako zamagljivali od njezina disanja. U jednoj ruci držala je srećku. U drugoj
Renata je ostavila zaručnički prsten na staklenom stolu. Dijamant je kratko zabljesnuo pod svjetlom viseće lampe. Emiliano ga je promatrao bez riječi. Prije samo nekoliko tjedana zajedno su
Valeria je držala mikrofon objema rukama. U crkvi se nije čuo ni kašalj. Dvjestotinjak gostiju gledalo je prema njoj, očekujući suze, bijeg ili javnu svađu. Don Octavio Alcázar