Šetnja rubom šume obećavala je rutinu.
Žena je šetala svog psa, veselog retrivera po imenu Blake, kada se on odjednom uzbunio i ukočio. Dlaka na njegovom grebenu se uspravila, uši su mu se naćulile, a on je glasno lajao na gusto grmlje.
U početku je žena pomislila da je to jež ili zec. Ali sekundu kasnije, grane su se počele micati i iz njih se pojavilo nešto čudno.
Na prvi pogled, bila je to lisica. Crvenkasto krzno, vitko tijelo, lukav pogled. Ali na leđima i repu, perje je izrazito svjetlucalo, kao od ptice – meko, sedefasto, svjetlucavo na suncu.
Životinja se zaustavila, pogledala ravno u Blakea, lagano sagnula glavu – i odjednom poletjela. Ali ne normalnim kasom – poletjela je. Ne visoko, oko dva metra, kao da klizi između grmlja.
Vlasnica nije imala ni vremena izvaditi telefon.
Kad se sve utišalo, na travi je ostalo samo nekoliko pera – crvenih, ali s metalnim sjajem.
Kasnije su biolozi pretpostavili da je možda riječ o lisici s rijetkom anomalijom krzna ili o rezultatu presvlačenja i zapetljanih vlati trave.
Ali oni koji su perje vidjeli vlastitim očima kažu da nije bilo ni krzno ni trava.
I sjalo je, poput pravog ptice.
