Sve je počelo jednog običnog jutra u malom europskom selu Belleville.
Farmer Jonathan Reed, visok čovjek sa sijedim sljepoočnicama i umornim očima, hranio je svoje životinje kada je čuo čudan zvuk iz dvorišta. Njegova svinja, Molly, kopala je zemlju kao da je ispod skriveno blago.
“Hej, što si tamo pronašla, svinjo?”, nasmijao se, približavajući se.
Ali kada je Molly počela cviliti i povlačiti se, Jonathan je shvatio da nešto nije u redu. Zemlja ispod nje bila je rastresita, a iz nje se širio slab, pljesniv miris, koji je podsjećao na staru glinu i željezo.
Uzeo je lopatu. Nekoliko minuta kasnije, otprilike pola metra dubine, iz zemlje se izronio kut drvene kutije prekrivene zahrđalim šarkama. Kutija je izgledala drevno – drvo je bilo pocrnjelo, a brava je jedva držala.
Jonathan je pozvao susjede. Prva je stigla gospođa Grace, starija udovica koja je živjela u blizini. Iza nje, tinejdžer Thomas, uvijek znatiželjan o svakakvim tajnama.
„Ne diraj to, John! Možda je vojno?“ viknula je, ali bilo je prekasno.
Muškarac je pažljivo otvorio poklopac polugom. Brava je škljocnula, a poklopac se uz škripu otvorio.
Svi su se ukočili.
Unutra su ležali čudni predmeti: antička lutka bez očiju, nekoliko fotografija u izblijedjelim okvirima i metalni medaljon s ugraviranim datumom 1913.
Ispod njih ležala je omotnica zapečaćena pečatnim voskom i s inicijalima E.W.
„Možda je ovo iz kuće Wilson? Njihovo imanje stajalo je ovdje prije sto godina“, šapnula je gospođa Grace.
Ali kad je Jonathan otvorio omotnicu, lice mu je problijedilo.
Unutra je ležalo pismo napisano drevnim rukopisom. Pisalo je:
„Ako ovo čitate, kletva se ponovno probudila. Ne dirajte medaljon. Pripada njoj.“
Ispod pisma bila je fotografija – žena u dugoj haljini koja stoji kraj starog bunara. A iza nje bila je sjena, nalik ljudskoj silueti s praznim očima.
Thomas se nervozno nasmijao:
“Hajde, to je šala. Samo strašna priča.”
Ali odjednom se lutka pomaknula.
Svi su vrisnuli. Jonathan je spustio poklopac kutije, a Molly je ponovno vrisnula i pobjegla.
Sljedećeg dana u selu su se počele događati čudne stvari: mlijeko se preko noći ukiselilo, ljudima su se napukla ogledala, a stari bunar iza štale u kojoj je Molly kopala počeo je noću tiho stenjati.
Mještani su pokušali uvjeriti Jonathana da vrati kutiju na mjesto gdje je bila, ali ona je nestala – zajedno s pismom i medaljonom.
Tjedan dana kasnije, farma je bila napuštena. Ljudi su pričali da im je netko noću pokucao na vrata i dozivao njihovo ime… Jonathanovim glasom.
Sada ispred njegove kuće stoji znak:
“Ne kopajte osim ako niste spremni znati istinu.”
A svinju Molly… nitko je više nikada nije vidio.
