Maria je uvijek pokušavala kupovati u istoj trgovini. Mala mesnica u blizini njezine kuće bila je poznata po svježini i kvaliteti. Prodavač ju je poznavao po imenu, uvijek je ostavljao najbolje komade sa strane i smiješio se: “Samo najbolje za vas.”
Ali tog dana, iza pulta je stajao novi čovjek – visok, mršav muškarac umornog lica. Njegov pogled bio je čudan: naizgled prijateljski, ali ipak nekako tjeskoban.
“Što ćete uzeti?” upitao je, brzo brišući ruke.
“Govedina, za odreske”, odgovorila je Maria.
Odabrao je komad mesa, zamotao ga u papir i sve je izgledalo savršeno normalno.
Kod kuće je Maria rasporedila namirnice i uključila radio – svoju uobičajenu glazbu u pozadini dok je kuhala. Izvadila je nož i napravila prvi rez u meso. Ali umjesto očekivane teksture, ugledala je nešto strano.
Točno unutar reza ugledala je nešto zamotano u plastiku. Isprva je Maria mislila da je to samo slučajno smeće iz tvornice. Ali kada je izvadila paket, srce joj je potonulo: bio je uredno vezan, kao da ga je netko namjerno sakrio.
Ruke su joj drhtale dok ga je odmotavala. Unutra je bio svežanj novčanica i mali komad papira. Na njemu je iskrivljenim rukopisom bilo napisano:
“Ako ovo čitate, znači da sam otišla.”
Maria je u panici ispustila paket na stol. Misli su joj se vrtjele: Čiji je ovo novac? Tko je napisao poruku? Je li slučajno završila s njom?
Sjetila se pogleda u očima novog prodavača: njegovog napetog osmijeha, drhtavih ruku, žurbe. U glavi joj je sinula misao: “Što ako mi je namjerno dao ovaj novčić?”
Noć je prošla u noćnoj mori. Maria je sjedila u kuhinji, zurila u vrećicu s novcem i nije znala što učiniti. Baciti je? Sakriti? Ili reći policiji?
Ujutro se odlučila. Stigavši na postaju, Maria je sve ispričala. Isprva joj nisu vjerovali, ali kada je stavila paket na stol, policajac se namrštio.
„Ti si prvi ovdje“, rekao je tiho. „Ali nisi prvi koji je ovo pronašao.“
Ispostavilo se da je u gradu već nekoliko tjedana trajala istraga. Nekoliko ljudi donijelo je meso policiji, a unutra su pronašli identične pakete – s novcem i misterioznim porukama. Sva pisma bila su napisana istim rukopisom.
Istraga je vjerovala da se radi o podzemnoj mreži. Novac skriven u hrani korišten je za tajno prebacivanje „paketa“ s jedne osobe na drugu. Ali jedan od igrača je nestao.
Od Marije je zatraženo da detaljno opiše prodavača. Njezin opis odgovarao je opisu čovjeka kojeg je policija dugo tražila. Bio je bivši zaposlenik tvornice mesa s vezama s kriminalnom organizacijom. Prema jednoj verziji, on je pokušao „prenijeti poruku“, ali možda je to učinio namjerno preko kupca kako bi privukao pozornost. Uostalom, znao je da će prije ili kasnije netko otkriti skrovište.
Maria se našla u središtu priče koja ledi krv u žilama. Nije mogla vjerovati da se rutinska kupnja mesa pretvorila u misterij povezan s novcem i naznakama smrti.
Tko je napisao ove bilješke?
Je li njihova autorica živa?
I najvažnije, zašto je postala vlasnica ovog komada mesa?
Ta su pitanja ostala bez odgovora, a Maria se dugo stresla svaki put kad bi prošla pored te mesnice…
